BRAVO: Koliko ste dugo radili na svom novom albumu Zimmer 483?
Bill: Tesko za reci. Izmedju koncerata bili smo u studiju I neposredno pred Bozic bila je velika produkcijska faza I tada smo zavrsavali album. Obicno treba puno vremena dok jedna nasa pjesma ne bude spremna. Oko sebe imamo veliki tim I svako ima svoje misljenje.
Tom: Cijela vjecnost treba proci dok jedna pjesma ne bude gotova. Pa opet, dok se ta pjesma ne izmixa I ne snimi opet treba cijela vjecnost.
Bill: Isto tako, ostavimo pjesmu neko vrijeme I nakon nekoliko dana se opet prihvatimo te pjesme I odlucimo da li je dovoljno dobra za album. Moze se dogoditi I da neki dio bude izbrisan.
BRAVO: Kako ste zivjeli dok ste bili u studiju?
Bill: Zivjeli smo iznad studija. Uvijek je bilo jako prljavo, ali to je vecinom bila nasa krivica (smijeh). Nije bio luksuzan stan, samo 3 sobe sa 4 kreveta. Mijenjali smo se za mjesta za spvanje. Imali smo I jednu kupaonicu I stalno smo se svadjali oko toga ko se kada njome moze koristiti. Imali smo dnevnu sobu sa TV-om i kaucem. Kutije pizze su bile posvuda. Jednom na mjesec bi nam to ocistili. Ne bi mogao ondje zivjeti cijelu godinu…
BRAVO: Kako je izgledao jedan dan?
Gustav: Spavali smo dugo i pocinjali sa snimanjem oko 16:00 sati.
Bill: Gustav bi vec vjezbao ranije ili bi donio hljeb.
Georg: Kad bi on poceo svirati svi bi popadali iz kreveta.
Bill Ja ne pjevam prije 18:00h. Moj glas se prvo mora probuditi. I on voli dugo spavati kao i ja…
Tom: Mi cekamo da se Billov glas probudi! (smijeh)
Bill: Mi smo ipak nocni ljudi. Dobivamo bolje ideje tada.
Tom: Noc nas inspirira.
BRAVO: Kako nastaje jedna TH pjesma?
Bill: Vecinu ideja dobivamo dok smo na putu. Uvijek imam uredjaj za snimanje sa mnom ili hemijsku i papir ili moj kompjuter tako da mogu zapisati nesto cega se sjetim. Ili to ukucam u moj mobitel. Izvciram se kad zaboravljam stvari. Sve uglavnom zapisujem. Sa svojim idejama odem Tomu. Posto ne sviram instrument moram pjevusiti melodiju pjesme.
Tom: To se najsesce dogadja kad smo na putu, u tour-busu, u nasoj hotelskoj sobi, svugdje. Uvijek imam akusticnu gitaru sa sobom. U studio ju spajamo sa bassom i bubnjevima. Onda dobijemo nove ideje, i pjesma se promijeni.
BRAVO: Sta ti je potrebno da pjevas ove pjesme s toliko emocija?
Bill: Uvijek ovisi o mom raspolozenju. Za pjesmu sa puno energije kao ''Ich Brech Aus'' trebam je cuti pomocu slusalica veoma, veoma glasno. Trebam takav osjecaj kao da sam na pozornici da bi mogao pjevati pjesmu sa energijom. Za baladu kao sto je ''Hilf Mir Fliegen'' soba treba biti zamracena, da bih mogao osjetiti pjesmu.
Georg: Bill ponekad pjeva gol! (svi se smiju)
BRAVO: Sta vas inspirise za pjesmu?
Tom: Nasi zivoti. Kada sjedimo u tour-busu i vozimo se iz jednog grada u drugi.
Bill: Ili prica kao za ''Hilf Mir Fliegen''. Sjedio sam u avionu i nisam se bas dobro osjecao. Sve mi je bilo previse. Tada sam dobio ideju za pjesmu.
Tom: Takodjer nas inspirise i sta nam prijatelji govore. I naravno mi takodjer imamo normalne probleme kao i svako drugi.
BRAVO: Kako ste izabrali naziv za album?
Tom: Zajedno smo sjeli i o tome rapravili. Bio je to uzajaman dogovor.
Bill: Bilo je mozda ocito nazvati tako nas album, jer smo prve pjesme kao ''Wir Sterben Niemals Aus” napisali u jednom bungalovu u Spaniji sa brojem 483. Htjeli smo ici tamo i opustiti se, i malo pisati – na kraju i nismo imali toliko vremena za opustanje. Sve smo stavili po coskovima i postavili nase instrumente, izgledalo je bas kao kod kuce.
Tom: Kad smo se vratili svi su govorili ''Uopste niste pocrnjeli''
Bill: Zakljucali smo se i pisali pjesme.
Tom: Kada smo napisali prvu pjesmu bili smo sigurni da ce biti na albumu.
BRAVO: Ko je vec cuo album prije nego je izasao u prodaju?
Bill: Moja mama i moji najbolji prijatelji. Moja mama je plakala. Divno je vidjeti emocije koje se javljaju kada slusa nasu muziku. Kada se to dogodi, to je nesto najljepse.
Georg: I moja porodica je bila odusevljena!
Gustav: Ponio sam CD kuci, ali ga drzao za sebe. Mogu ga preslusati kad ga izdamo. Ja uvijek poklone za Bozic dobivam kasnije.